U drugom dijelu izlaganja prikazao kako funkcionira suvremeno civilno društvo, te se kritički osvrnuo na neadekvatno djelovanje Crkve u njemu, potkrijepivši svoja kritička promišljanja sociološkim istraživanjima prema kojima Crkva svojim djelovanjem obuhvaća od 10 do 15 % ljudi, od čega ih je tek 1 % aktivnih vjernika. U završnom dijelu ustvrdio je kako Crkva u suvremenom svijetu treba biti Crkva izlaska i pokuša doprijeti do velike većine ljudi koji ostaju izvan nje. Ustvrdio je da bez provođenja u život socijalnog nauka Crkve, temeljnim sredstvom kojim Crkva može evangelizirati civilno društvo, nema Crkve izlaska. Socijalni nauk Crkve se treba oživotvoriti u župnim zajednicama, koje ne smiju ostati zatvorene u same sebe, nego se trebaju otvoriti prema svim čimbenicima društva u kojem se nalaze. Na koncu je ohrabrio djelatnike Katoličkih škola i roditelje učenika te naglasio kako su između inih i Katoličke škole mjesta koja pomažu roditeljima u odgoju djece u svjetlu evanđelja i socijalnog nauka Crkve kako bi ona osposobljeni članovi Crkve koja treba biti Crkva izlaska.