Nasuprot spomenutoj situaciji nastavlja predavač, potrebno je ojačati svijest da su roditelji prvi odgojitelji svoje djece te posvijestiti i ojačati roditeljsku odgojnu ulogu na što i sama Crkva želi da snažnu pomoć i podršku roditeljima. To čini kroz različite načine, a napose kroz Katoličke škole koje u temelju odgojno obrazovnog projekta imaju Isusa Krista, a evanđeoski principi postaju odgojne norme, unutarnja motivacija i istodobno konačni cilj. Predavač je potom naglasio da se u Katoličkim školama ostvaruje sinteza između vjere i kulture te vjere i života stoga Katolička škola više nego ijedna druga mora se ostvarivati u zajednici čiji je cilj prenošenje životnih vrjednota utemeljenih na vjeri u Isusa Krista. Tu zajednicu čine svi koji su na direktan ili indirektan način uključeni u odgoj djece (ravnatelj, učitelji, stručni suradnici, duhovni, nenastavno osoblje i roditelji). Međusobnom interakcijom svih navedenih članova stvara se odgojni savez koji pretpostavlja međusobnu suradnju svih članova i zdrave međuljudske odnose. Potom je gost tribine stavio naglasak i na nastavnike/učitelje o kojima u najvećoj mjeri ovisi realizacija odgojno obrazovnog projekta škole i odgovornost za stvaranje jedinstvenog kršćanskog ozračja. Živeći tako jedno posebno kršćansko poslanje i sami učitelji igraju važnu ulogu u poticanju roditelja na suradnju sa školom. Govoreći o dvije vrste orijentacije u odnosu obitelj – škola, predavač je zaključio kako danas prednost ima partnerska orijentacija nasuprot tradicionalne. Dok u ovoj drugoj roditelji prepuštaju odgoj djece školi,  u prvoj, partnerskoj naglašava se važnost suradnje roditelja i škole u obrazovanju i socijalizaciji djece te kreiranju pozitivne školske klime. Na koncu predavanja potaknuo je roditelje i školu na komunikaciju te ponudio određena rješenja koja mogu pomoći školi i roditeljima da još jače razvijaju međusobnu suradnju i odgovornost u partnerstvu.