preskoči na sadržaj
Riječ Božja za svaki dan

Petak, 10. travanj 2020.

Muka po Ivanu (Iv 18, 1 – 19, 42)

 

U ono vrijeme:

¹⁸ ¹ Iziđe Isus s učenicima svojim na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. ² A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. ³ Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem.

⁴ Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« ⁵ Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. ⁶ Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. ⁷ Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« ⁸ Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – ⁹ da se ispuni riječ koju reče: »ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.«

¹⁰ A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. ¹¹ Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«

¹² Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. ¹³ I odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. ¹⁴ Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedna čovjek umre za narod.«

¹⁵ Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. ¹⁶ Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. ¹⁷ Nato će sluškinja vratarica Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« ¹⁸ A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao Petar i grijao se.

¹⁹ Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. ²⁰ Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljahu svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. ²¹ Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« ²² Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« ²³ Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?«

²⁴ Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. ²⁵ Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« ²⁶ Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« ²⁷ I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

²⁸ Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. ²⁹ Pilat tada iziđe pred njih i upita: »kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?«

³⁰ Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« ³¹ Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – ³² da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

³³ Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« ³⁴ Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« ³⁵ Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«

³⁶ Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Ka bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta. Moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« ³⁷ Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« ³⁸ Reče mu Pilat: »Što je istina?«

³⁹ Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« ⁴⁰ Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.

¹⁹ ¹ Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. ² A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. ³ I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga.

⁴ A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« ⁵ Iziđe Isus s trnovim vijencem u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« ⁶ I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« ⁷ odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«

⁸ Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši ⁹ pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. ¹⁰ Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« ¹¹ Odgovori mu Isus: »ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«

¹² Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« ¹³ Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – ¹⁴ a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« ¹⁵ Oni nato povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!« ¹⁶ Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. ¹⁷ I noseći svoj križ. Iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. ¹⁸ Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.

¹⁹ A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski.« ²⁰ Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. ²¹ Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.’« ²² Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«

²³ Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor do dolje. ²⁴ Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:

Razdijeliše među se haljine moje,
Za odjeću moju baciše kocku.
I vojnici učiniše tako.

²⁵ Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. ²⁶ Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!«. ²⁷ I od toga časa uze je učenik k sebi.

²⁸ Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« ²⁹ A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. ³⁰ Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.

³¹ Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. ³² Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. ³³ Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, ³⁴ nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

³⁵ Onaj koji je vidio svjedoči i i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete ³⁶jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. ³⁷ I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.

³⁸ Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. ³⁹ A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. ⁴⁰ Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

⁴¹ A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. ⁴² Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

 

1. Poticaj na razmišljanje

Crkva slavi otajstvo muke Gospodnje u sigurnosti da Kristov križ nije pobjeda tmina, nego smrt smrti. Taj pogled vjere snažno je naglašen u Ivanovu izvještaju, u kojem je Isus prikazan kao Kralj koji poznaje situaciju, njome vlada i, da tako kažemo, drži pod kontrolom svaku njezinu pojedinost. Isusov »čas« – koji je već došao – opisan je po događajima kao čas patnje i ujedno slave: mržnja svijeta osuđuje Isusa na smrt križa, no Bog s križa očituje svoju neizmjernu ljubav. U toj veličanstvenoj objavi, u tom potpunom božanskom predanju nalazi se slava.

Izviještaj o muci počinje i završava u vrtu – podsjećanjem na Eden kao da se želi naznačiti da je Krist preuzeo i otkupio Adamov grijeh, i da je čovjek sada ponovno zadobio izvornu ljepotu. Pripovijedanje se ne zaustavlja na Isusovu trpljenju; Ivan na agoniju u Getsemanskom vrtu samo aludira (18, 11; usp. 12, 27s), dok uporno naglašava Kristov božanski identitet, njegov »Ja jesam« koji stražare obara na zemlju (18, 5s). Ista tako tek spominje poruge i udarce, a naglašava da je Isus kralj – osobito pred Pilatom i kad govori o raspeću. Riječ »kralj« ovdje se spominje čak dvanaest puta (a u cijelom četvrtom evanđelju šesnaest puta). U ispitivanjima riječ Krista, optuženika, prevladava riječ njegovih tužitelja. Isus kojemu se sudi, zapravo je onaj koji donosi sud.

Kad on biva uzdignut na križ, ne vrši se neki ljudski čin, nego se ispunjava Pismo (19, 28.30) i objavljuje se, dakle, Božja slava. Upravo u trenutku smrti rađa se novi izabrani narod, koji je povjeren Djevici Majci (19, 25-28). Iz vode i krvi, što potekoše iz probodenog rebra, rađa se Crkva koja će, preporađana krštenjem i hranjena euharistijom slaviti kroz povijest pashu pravog Jaganjca (19, 33; usp. Ef 12, 46), sve dok vrijem ne bude dovršeno (consummatum) u Vječnome (19, 30).

 

2. Molitva

Kriste, šireći ruke na križu, ispunio si svijet Očevom nježnošću. Zbog toga ti pjevamo pobjedničku pjesmu.

Dao si da te objese na križ da sve ljude obasjaš svjetlom oproštenja, a iz tvog su probodenog srca prema nama potekle rijeke života.

Kriste, raspeta ljubavi do konca svijeta u udovima tvoga tijela, učini da znademo danas biti povezani s tvojom mukom i smrću da bismo uživali u tvojoj uskrsnoj slavi. . Amen.

 

3. Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi « (Fil 2, 8-9a).1




Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Martina Šalinger   datum: 10. 4. 2020.

Izabrani udžbenici

Popis izabranih udžbenika i drugih radnih materijala za škg. 2021./2022.


Video prilozi


Raspored sati


Predbilježbe

Klikom na link preuzimate formular predbilježbe.

Klikom na sliku možete pročitati upute i obavijesti.


e-Dnevnik


Tražilica



Kalendar
« Rujan 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji


Facebook

Katoličke škole

Informatika


Brojač posjeta
Ispis statistike od 27. 9. 2016.

Ukupno: 78403




preskoči na navigaciju