preskoči na sadržaj
Riječ Božja za svaki dan

Subota, 11. travanj 2020.

Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 28, 1-10)

 

¹ Po suboti, u osvit prvoga dana u tjednu, dođe Marija Magdalena i druga Marija pogledati grob. ² I gle, nastade žestok potres jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj. ³ Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. ⁴ Od straha pred njim zadrhtaše stražari i obamriješe.

⁵ A anđeo progovori ženama: »Vi se ne bojte! Tȁ znam: Isusa Raspetoga tražite! ⁶ Nije ovdje! Uskrsnu kako reče. Hajde, vidite mjesto gdje je ležao ⁷ pa pođite žurno i javite njegovim učenicima da uskrsnu od mrtvih. I evo, ide pred vama u Galileju. Ondje ćete ga vidjeti. Evo, rekoh vam.«

⁸ One otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. ⁹ Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone.

¹⁰ Tada im reče Isus: »Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«

 

1. Poticaj na razmišljanje

Matejev izvještaj o događajima prvoga dana po suboti obilježen je nazočnošću nadnaravnih pojava tipičnih za teofanije i apokaliptička viđenja (Dn 7,9; 10,6): potres, kao već u trenutku Isusove smrti, i nazočnost anđela blistavog lica u bijeloj odjeći; po tim pojavama Gospodin očituje svoj moćni zahvat. Velika živost i razdraganost prožimaju opis događaja. Glavari svećenički su išli čak dotle da prekrše subotu kako bi zatražili od Pilata da postavi stražu na Isusov grob. Stražari koji su bili zaduženi čuvati mrtvaca, na koncu sami »obamriješe« (r. 4b) od straha. Razdraganost se pak očituje ponavljanjem usklika »evo«, odnosno »gle«, koji naglašavaju iznenađujuće događaje i sjajne vijesti, te daju neposrednost kazivanju, koje se sastoji od kratkih i prodornih rečenica (»hajde, vidite«, »pođite žurno«, »evo, rekoh vam«).

Veliko veselje obuzima žene nakon anđelovih riječi. Ono se potom prelijeva u pozdrav Uskrsloga: »Radujte se!« (doslovni prijevod Isusova pozdrava u 9. retku), te se izražava u poniznoj i klanjateljskoj gesti obujmljivanja njegovih nogu (doslovni prijevod: »ovladaše njegovim nogama«). Ovdje se ponovno uočava velika oprečnost. Prije nekoliko dana u vrtu stražari »podignu ruke na Isusa i uhvate ga« – doslovni prijevod: »ovladaše njime« (Mt 26, 50). Tada se je on radi našega spasenja slobodno predao onima koji će ga razapeti. Sada se, oslobođen okova smrti i nadzora straže, slobodno predaje onima koji vjeruju u njega jednostavnom vjerom i srcem koje ljubi.

Noć – subota je završena (r. 1) – je rasvijetljena najprije blistavom bjelinom anđela, potom nazočnošću Isusa, Živoga: počinje nova zora, vrijeme navještaja (r. 10) u radosnom svjetlu Raspetoga – Uskrsloga.

 

2. Molitva

Oče naš, koji jesi na nebesima i odande gledaš na nas, malena zemaljska stvorenja, oživi našu vjeru i našu nadu pred otajstvom smrti.

I ti si, zajedno sa svojim Sinom htio iskusiti ledenu tišinu groba. I ti, koji vječno živiš, htio si – iz ljubavi i samilosti – postati poput sjemena bačenog u zemlju. Svojom potresnom poniznošću i empatijom, daruj nam milost da znamo snažna i vedra duha prihvaćati prirodni zakon smrti kao prijelaz u uskrsnuli život.

 

3. Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Dobro je u miru čekati spasenje Gospodnje« (Tuž 3, 26).

  :: opširnije :: 


objavio: Martina Šalinger  datum: 11. 4. 2020. 08:26

Petak, 10. travanj 2020.

Muka po Ivanu (Iv 18, 1 – 19, 42)

 

U ono vrijeme:

¹⁸ ¹ Iziđe Isus s učenicima svojim na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. ² A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. ³ Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem.

⁴ Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: »Koga tražite?« ⁵ Odgovore mu: »Isusa Nazarećanina.« Reče im Isus: »Ja sam!« A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. ⁶ Kad im dakle reče: »Ja sam!« – oni ustuknuše i popadaše na zemlju. ⁷ Ponovno ih tada upita: »Koga tražite?« Oni odgovore: »Isusa Nazarećanina.« ⁸ Isus odvrati: »Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu« – ⁹ da se ispuni riječ koju reče: »ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao.«

¹⁰ A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. ¹¹ Nato Isus reče Petru: »Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?«

¹² Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. ¹³ I odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. ¹⁴ Kajfa pak ono svjetova Židove: »Bolje da jedna čovjek umre za narod.«

¹⁵ Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. ¹⁶ Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. ¹⁷ Nato će sluškinja vratarica Petru: »Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?« On odvrati: »Nisam!« ¹⁸ A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao Petar i grijao se.

¹⁹ Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. ²⁰ Odgovori mu Isus: »Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljahu svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. ²¹ Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio.« ²² Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: »Tako li odgovaraš velikom svećeniku?« ²³ Odgovori mu Isus: »Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?«

²⁴ Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. ²⁵ Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: »Da nisi i ti od njegovih učenika?« On zanijeka: »Nisam!« ²⁶ Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: »Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?« ²⁷ I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva.

²⁸ Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. ²⁹ Pilat tada iziđe pred njih i upita: »kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?«

³⁰ Odgovore mu: »Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi.« ³¹ Reče im nato Pilat: »Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu.« Odgovoriše mu Židovi: »Nama nije dopušteno nikoga pogubiti« – ³² da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti.

³³ Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: »Ti li si židovski kralj?« ³⁴ Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« ³⁵ Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«

³⁶ Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Ka bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta. Moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« ³⁷ Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« ³⁸ Reče mu Pilat: »Što je istina?«

³⁹ Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: »Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?« ⁴⁰ Povikaše nato opet: »Ne toga, nego Barabu!« A Baraba bijaše razbojnik.

¹⁹ ¹ Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. ² A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. ³ I prilazili su mu i govorili: »Zdravo, kralju židovski!« I pljuskali su ga.

⁴ A Pilat ponovno iziđe i reče im: »Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.« ⁵ Iziđe Isus s trnovim vijencem u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: »Evo čovjeka!« ⁶ I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: »Raspni, raspni!« Kaže im Pilat: »Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.« ⁷ odgovoriše mu Židovi: »Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.«

⁸ Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši ⁹ pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: »Odakle si ti?« No Isus mu ne dade odgovora. ¹⁰ Tada mu Pilat reče: »Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?« ¹¹ Odgovori mu Isus: »ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.«

¹² Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: »Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.« ¹³ Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – ¹⁴ a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: »Evo kralja vašega!« ¹⁵ Oni nato povikaše: »Ukloni! Ukloni! Raspni ga!« Kaže im Pilat: »Zar kralja vašega da razapnem?« Odgovoriše glavari svećenički: »Mi nemamo kralja osim cara!« ¹⁶ Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. ¹⁷ I noseći svoj križ. Iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. ¹⁸ Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.

¹⁹ A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: »Isus Nazarećanin, kralj židovski.« ²⁰ Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. ²¹ Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: »nemoj pisati: ‘Kralj židovski’, nego da je on rekao: ‘Kralj sam židovski.’« ²² Pilat odgovori: »Što napisah, napisah!«

²³ Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela – svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor do dolje. ²⁴ Rekoše zato među sobom: »Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopadne« – da se ispuni Pismo koje veli:

Razdijeliše među se haljine moje,
Za odjeću moju baciše kocku.
I vojnici učiniše tako.

²⁵ Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. ²⁶ Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: »Ženo! Evo ti sina!« Zatim reče učeniku: »Evo ti majke!«. ²⁷ I od toga časa uze je učenik k sebi.

²⁸ Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: »Žedan sam.« ²⁹ A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. ³⁰ Čim Isus uze ocat, reče: »Dovršeno je!« I prignuvši glavu, preda duh.

³¹ Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. ³² Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. ³³ Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, ³⁴ nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda.

³⁵ Onaj koji je vidio svjedoči i i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete ³⁶jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. ³⁷ I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli.

³⁸ Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je – kriomice, u strahu od Židova – bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. ³⁹ A dođe i Nikodem – koji je ono prije bio došao Isusu noću – i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. ⁴⁰ Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop.

⁴¹ A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. ⁴² Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

 

1. Poticaj na razmišljanje

Crkva slavi otajstvo muke Gospodnje u sigurnosti da Kristov križ nije pobjeda tmina, nego smrt smrti. Taj pogled vjere snažno je naglašen u Ivanovu izvještaju, u kojem je Isus prikazan kao Kralj koji poznaje situaciju, njome vlada i, da tako kažemo, drži pod kontrolom svaku njezinu pojedinost. Isusov »čas« – koji je već došao – opisan je po događajima kao čas patnje i ujedno slave: mržnja svijeta osuđuje Isusa na smrt križa, no Bog s križa očituje svoju neizmjernu ljubav. U toj veličanstvenoj objavi, u tom potpunom božanskom predanju nalazi se slava.

Izviještaj o muci počinje i završava u vrtu – podsjećanjem na Eden kao da se želi naznačiti da je Krist preuzeo i otkupio Adamov grijeh, i da je čovjek sada ponovno zadobio izvornu ljepotu. Pripovijedanje se ne zaustavlja na Isusovu trpljenju; Ivan na agoniju u Getsemanskom vrtu samo aludira (18, 11; usp. 12, 27s), dok uporno naglašava Kristov božanski identitet, njegov »Ja jesam« koji stražare obara na zemlju (18, 5s). Ista tako tek spominje poruge i udarce, a naglašava da je Isus kralj – osobito pred Pilatom i kad govori o raspeću. Riječ »kralj« ovdje se spominje čak dvanaest puta (a u cijelom četvrtom evanđelju šesnaest puta). U ispitivanjima riječ Krista, optuženika, prevladava riječ njegovih tužitelja. Isus kojemu se sudi, zapravo je onaj koji donosi sud.

Kad on biva uzdignut na križ, ne vrši se neki ljudski čin, nego se ispunjava Pismo (19, 28.30) i objavljuje se, dakle, Božja slava. Upravo u trenutku smrti rađa se novi izabrani narod, koji je povjeren Djevici Majci (19, 25-28). Iz vode i krvi, što potekoše iz probodenog rebra, rađa se Crkva koja će, preporađana krštenjem i hranjena euharistijom slaviti kroz povijest pashu pravog Jaganjca (19, 33; usp. Ef 12, 46), sve dok vrijem ne bude dovršeno (consummatum) u Vječnome (19, 30).

 

2. Molitva

Kriste, šireći ruke na križu, ispunio si svijet Očevom nježnošću. Zbog toga ti pjevamo pobjedničku pjesmu.

Dao si da te objese na križ da sve ljude obasjaš svjetlom oproštenja, a iz tvog su probodenog srca prema nama potekle rijeke života.

Kriste, raspeta ljubavi do konca svijeta u udovima tvoga tijela, učini da znademo danas biti povezani s tvojom mukom i smrću da bismo uživali u tvojoj uskrsnoj slavi. . Amen.

 

3. Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi « (Fil 2, 8-9a).1

  :: opširnije :: 


objavio: Martina Šalinger  datum: 10. 4. 2020. 17:50

Četvrtak, 9. travnja 2020.

¹ Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, jer je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.

² I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. ³ A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide ⁴ pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se.

⁵ Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. ⁶ Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?« ⁷ Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.«

⁸ Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvrati: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« ⁹ Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!« ¹⁰ Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« ¹¹ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«

¹² Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? ¹³ Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! ¹⁴ Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. ¹⁵ Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«

 

1. Poticaj na razmišljanje

»Ljubio ih je do kraja«: poput sinoptika i Ivan u izvještaju o Posljednjoj večeri želi istaknuti Isusovo potpuno predanje ljubavi, koji »svojima« unaprijed daje da imaju udjela u žrtvi križa. Međutim, umjesto da pripovijeda o ustanovljenju euharistije, koje je već prisutno u drugim evanđeljima i usmenoj predaji (usp. 1 Kor 11, 23), Ivan značenje tog događaja izriče prizorom pranja nogu. Ulomak naglašava jasnoću Isusove svijesti (r. 1-3: »Isus je znao«). On se slobodno uključuje u Božji naum, prepoznajući da je došao onaj »čas« prema kojem su bili usmjereni svi njegovi zemaljski dani: čas istinskog prijelaza (Izl 12, 12s), nove pashe, čas ljubavi koja dolazi do svog konačnog dovršenja (r. 1).

Ipak taj se vrhunac ljubavi konkretno očituje u najdubljem silaženju: ako r. 3b aludira na utjelovljenje, prvi odlučni korak kenoze vječnog Sina, slijedeći retci pokazuju do koje mjere je uzeo lik sluge (usp. Fil 2, 7s), jer premda je dužnost prati noge pripadala robovima, jedan rabin to nije mogao zahtijevati od židovskog roba. Međutim, Isus traži od nas tu istu poniznost, taj duh uzajamnog služenja kojeg jedino ljubav može pokretati (r. 12-15): prihvatiti sablazan poniženja Sina Božjega i dati se očistiti njegovom ljubavlju (r. 8), uključuje nas u dinamizam božanskog darivanja i nalaže nam slijediti Kristov primjer: to je neophodni uvjet za udioništvo u njegovu spomenu i za slavljenje pashe s njime.

 

2. Molitva

Gospodine, otići ćeš bez nas, tvojih prijatelja, u posljednju bitku s neprijateljem. Otići ćeš sam, jer te ne možemo slijediti prije nego što pobijediš onoga koji nas razdjeljuje. No ti će nas pronaći na dnu svoje osamljenosti, a mi ćemo tebe pronaći na dnu našeg poniženja.

Gospodine Isuse, mi ne znamo koji je najslađi i najljepši čas ljubavi: da li onaj koji nas sabire zajedno, kad se s povjerenjem privinemo na tvoje grudi, ili onaj koji nas raspršuje u noći, kad smo izgubljeni i pritisnuti žalošću. Ali ako nas ti iz svoje daljine osuđenika na smrt pogledaš samo za trenutak, mi u svjetlu tvojih očiju hvatamo iskru nedokučivog otajstva koje nam danas pritišće srce a koje ćemo sutra gledati objavljeno na licu Ljubavi. Amen.

 

3. Tijekom dana više puta ponovi i živi riječ:

»Ovo činite meni na spomen« (1 Kor 11, 24).

  :: opširnije :: 


objavio: Martina Šalinger  datum: 9. 4. 2020. 14:15

Srijeda, 8. travanj 2020.

Čitanje svetog evanđelja po Mateju (Mt 26, 14-25)

 

U ono vrijeme: ¹⁴ Jedan od Dvanaestorice, zvani Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim ¹⁵ i reče: »Što ćete mi dati, i ja ću vam ga predati?« A oni mu odmjeriše trideset srebrnika. ¹⁶ Otada je tražio priliku da ga preda.

¹⁷ Prvoga dana Beskvasnih kruhova pristupiše učenici Isusu i upitaše: »Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« ¹⁸ On reče: »Idite u grad tomu i tomu i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu, kod tebe slavim pashu sa svojim učenicima.’» ¹⁹ I učine učenici kako im naredi Isus i priprave pashu.

²⁰ Uvečer bijaše Isus za stolom s Dvanaestoricom. ²¹ I dok su blagovali, reče: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.« ²² Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: »Da nisam ja, Gospodine?« ²³ On odgovori: »Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati. ²⁴ Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.« ²⁵ A Juda, izdajnik, prihvati i reče: »Da nisam ja, učitelju?« Reče mu: »Ti kaza.«

 

1. POTICAJ NA RAZMIŠLJANJE

Uvijek je uznemirujuće slušati ovaj ulomak: »jedan od Dvanaestorice«, to jest jedan od najprisnijih prijatelja, svakodnevnih drugova, učenika koji su poučavani s osobitom brižljivošću, »pođe« iz vlastite pobude, po slobodnom izboru, glavarima svećeničkim ponuditi Isusovo izručenje, što su oni upravo željeli (usp. Mt 26,3-5). I od tog trenutka poput grabežljivca u zasjedi Juda živi uz bok Isusu, tražeći »priliku da ga izda« (r. 16). Premda je u stanju počiniti nepravdu koja prelazi granice ljudskoga (i koja je djelo sotone: usp. Lk 22,3 i Iv 13,2), ljudska sloboda međutim ostaje uključena u Božji naum: to Matej želi reći citirajući u 15. retku Zah 11,12 o cijeni dogovorenoj s Judom. Još je znakovitija teološka upotreba, zajednička svim izvještajima o muci i njezinim pretkazivanjima, glagola paradídomi, ‘predati’. On s jedne strane izriče predanje – izdaju od strane ljudi, a s druge pak strane označava predanje – dar kojim Otac predaje Sina i kojim Isus predaje samoga sebe, do konačnog predanja Duha na križu (Iv 19,30).

Brižljivost kojom se po običaju pripravljao pashalni obred ovdje zadobiva dublje značenje (r. 17-19): Isus zna da je blizu njegov kairós (r. 16), njegov čas, vrijeme eshatološkog događaja što ga je Bog odredio. I daje točno određene upute jer je »svom dušom čeznuo blagovati ovu pashu« (usp. Lk 22,5): naime, u tom će obredu on stari zavjet zamijeniti novim, ostavljajući svoje tijelo i krv za jelo i piće.

To predanje sebe u najvećoj ljubavi događa se u ozračju koje je navještajem izdaje (‘predanja’) postalo mučno. Svaki pojedini, ranjen u srcu, počinje sumnjati u sebe samoga a zatim i u svoje drugove. Postavlja se nîz pitanja; međutim, dok se drugi apostoli obraćaju Isusu nazivom »Kýrios«, Gospodin, Juda ga jednostavno naziva »Rabbì«. No taj Učitelj je stvarno Gospodin, koji poznaje svog izdajnika po kojem se ispunja Pismo.

 

2. MOLITVA

Gospodine Isuse, dopusti nam danas da se ispovjedimo pred tobom, a da bismo to mogli učiniti, daruj nam srce, koje je uistinu skrušeno, i riječi, koje su ponizne i iskrene. Gospodine mi smo oni koji smo te prodali, i to ne samo jednom. Svakoga se dana cjenkamo s tvojom osobom, i živimo od te bijedne zarade; mi, koje ti ljubiš.

Možeš li nas još uvijek podnositi u svojoj kući tako bliske, da blagujemo kruh tvojih suza i pijemo krv tvog bola? Prodan od nas u bescjenje, ti si nas, Gospodine, kupio neprocjenjivom cijenom svoje krvi. Učini, molimo te, da po rani tvoga srca budemo uvedeni u zajedništvo tvoje ljubavi i da u njemu budemo zauvijek utvrđeni. Amen.

 

3. TIJEKOM DANA VIŠE PUTA PONOVI I ŽIVI RIJEČ:

»Bog ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao!« (Rim 8, 32).

  :: opširnije :: 


objavio: Martina Šalinger  datum: 8. 4. 2020. 15:20

Utorak, 7.travanj 2020.

Čitanje svetog evanđelja po Ivanu (Iv 13, 21-33. 36-38)

 

U ono vrijeme:

²¹ Isus, sjedeći sa svojim učenicima za stolom, potresen u duhu posvjedoči: »Zaista, zaista , kažem vam: jedan će me od vas izdati!« ²² Učenici se zglédahu među sobom u nedoumici o kome to govori. ²³ A jedan od njegovih učenika – onaj kojega je Isus ljubio – bijaše za stolom Isusu do krila. ²⁴ Šimun Petar dade mu znak i reče: »Pitaj o kome to govori.« ²⁵ Ovaj se privinu Isusu na prsa i upita: »Gospodine, tko je taj?«

²⁶ Isus odgovori: »Onaj je kome ja dadnem umočen zalogaj.« ²⁷ Tada umoči zalogaj, uze ga i dade Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga. Poslije tog zalogaja uđe u nj Sotona.

Još mu Isus dometne: »Što činiš, čini brzo!«

²⁸ Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. ²⁹ Budući da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: »Kupi što nam treba za Blagdan!« – ili neka poda nešto siromasima. ³⁰ On dakle uzme zalogaj i odmah iziđe. A bijaše noć.

³¹ Pošto dakle Juda iziđe, reče Isus: »Sada je proslavljen Sin čovječji! I Bog je proslavljen u njemu! ³²Ako se Bog proslavio u njemu, i njega će Bog proslaviti u sebi.

Da! Uskoro će ga proslaviti! ³³ Dječice! Još sam malo s vama. Tražit ćete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete doći. « ³⁶ Kaže mu Šimun Petar: »Gospodine, kamo to odlaziš?«

Isus mu odgovori: »Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš poći za mnom. No poći ćeš poslije.« ³⁷ Nato će mu Petar: »Gospodine, a zašto sada ne bih mogao poći za tobom? Život ću svoj položiti za tebe!« ³⁸ Odgovori Isus: »Život ćeš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao neće zapjevati dok me triput ne zatajiš.«

 

1. POTICAJ NA RAZMIŠLJANJE

Nakon pranja nogu i prvih naznaka izdaje (Iv 13, 10-11.18), Isus duboko potresen otvoreno izjavljuje: »jedan će me od vas izdati«. Te njegove riječi kao i njegova uznemirenost ostavljaju začuđene i zbunjene apostole koji nastoje identificirati izdajnika. U toj neugodnoj situaciji na vidjelo izlaze neke značajke života Dvanestorice s Isusom: Petrova inicijativa koja očituje njegov autoritet; odnos posebne bliskosti s Gospodinom jednog učenika; beskrajna nježnost Isusa koji, dok u Judi označava izdajnika, pruža mu umočen zalogaj, znak časti i poštovanja, posljednji čin kojim želi izazvati ljubav. Međutim, budući da Juda konačno odbija odgovoriti na Isusovu ljubav, sudbina Nazarećanina je zapečaćena, i on više ne želi čekati ni trenutka (r. 27b). Uostalom, uzimajući zalogaj prijateljstva a odbijajući Prijatelja, Juda više ne može ostati u krugu prijateljâ: »Odmah izađe. A bijaše noć.« Noć laži, mržnje koja izgoni u osamu, u kraljevstvo sotone.

Isus tumači smisao onoga što se događa. Upravo sada kad je Juda izašao izvršiti naum da izda svog Učitelja, Sin čovječji je proslavljen. U njemu je proslavljen i Bog, jer u predaji Sina na križ objavljuje vlastitu neizmjernu ljubav za čovječanstvo. Čas smrti i čas uskrsnuća zajedno su jedinstveni čas slave, blistavog očitovanja Boga koji je ljubav. S 33. retkom započinje Isusov oproštajni govor svojima. On zna da će ostaviti nepremostivu (r. 33a), i nužnu prazninu (r. 33b), ali koja nije konačna, kako pokazuje njegov odgovor Petru. U svojoj pak prenagljenoj velikodušnosti apostol pokazuje da ne može čekati, i proglašava se spremnim položiti život da bi mogao poći za Gospodinom. Međutim upravo se tu objavljuje nužnost odvojenosti od Krista: bez snage koja izvire muke i smrti, bez prisutnosti Duha, nitko nije u stanju ići za Kristom (»Pijetao neće zapjevati…« r. 38b).

 

2. MOLITVA

Gospodine Isuse, u ovaj sumrak vremena dijelimo s tobom večeru: no još uvijek ne shvaćamo tvoje otajstvo. Pa ipak činilo nam se da te odavno poznajemo.

A kad nam duboko potresen objavljuješ sámo naše otajstvo – zastrašujuću mogućnost izdaje i mržnje – uviđamo da si nas ti uvijek poznavao. Pomozi nam, Gospodine, prihvatiti istinu o zlu koje je u nama, a da pritom jedni druge ne gledamo s nepovjerenjem, da ne osjećamo očajno gnušanje prema sebi samima, da si ne umišljamo da smo drugačiji, bolji, spremni položiti život za tebe: pijetao neće zapjevati dok te ne zatajimo ne tri, nego bezbroj puta.

Daruj nam poniznu hrabrost da ostanemo u svjetlu one dvorane na gornjem katu: ondje nam se u tvom svjetlu objavljuje ono što jesmo; a vani je noć. Tada ćemo moći također razumjeti nešto o tebi koji si Prijatelj zauvijek i ne prestaješ nas privlačiti vezama dobrote: premda te se odričemo, ti ostaješ vjeran, jer ne možeš zanijekati sebe samoga.

 

TIJEKOM DANA VIŠE PUTA PONOVI I ŽIVI RIJEČ:

»Bog ni svoga Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao!« (Rim 8, 32).

  :: opširnije :: 


objavio: Martina Šalinger  datum: 7. 4. 2020. 18:25
 


Video prilozi


Raspored sati


Virtualna knjižnica


Predbilježbe

e-Dnevnik


Tražilica



Kalendar
« Prosinac 2020 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji


Facebook

Katoličke škole

Informatika


Brojač posjeta
Ispis statistike od 27. 9. 2016.

Ukupno: 64290




preskoči na navigaciju